Art terapija jest znanstvena disciplina koja se bavi fenomenom kreativnosti te je upotrebljava kao ključ za otvaranje uspavanih funkcija, sposobnosti, znanja, vještina i talenata. Ona pomiruje egzistencijalne i životne potencijale i osnovne čovjekove strukture koje su u razilaženju zbog određenih prepreka, odnosno jača unutarnje motive za upravljanje vlastitim potencijalima u procesima rehabilitacije, habilitacije, psihoterapije i edukacije, a u svrhu promicanja kvalitete života pojedinca. S obzirom na medij kojim se koriste pojedini pravci iz art terapije kao svojim oružjem u savladavanju disharmoničnosti rasta, razvoja ili trenutnih stanja pojedinca, art terapija ulazi u mnoga područja rada koja praktično i znanstveno otkrivaju područja umjetnosti, odnosno umjetničkih pravaca. Važno je naglasiti da art terapija, pored biopsihosocijalnoga aspekta, veliki naglasak stavlja na duhovni aspekt pojedinca, odnosno promiče zahvalnost zbog različitosti svake osobe te štiti njihove finije strukture (duh i dušu) u terapijskim procesima. Neizostavni su elementi u terapijskom procesu stvaranje osjećaja sigurnosti, povjerenja i ugode, postizanje visoke razine osobnog zadovoljstva te opuštanje i užitak prema planu estetskih kriterija samoga pojedinca. Estetika o kojoj je ovdje riječ jest traganje za lijepim u okolini s pretpostavkom da nas to lijepo može dovesti do vlastitoga užitka.
Svi teorijski modeli kojima se art terapija služi nastoje izmiriti kreativnost i crte ličnosti. Što od toga staviti na prvo, a što na drugo mjesto, veliko je pitanje. Jedno je sigurno, istražiti kreativni potencijal nemoguće je bez zahvaćanja crta ličnosti, pri čemu svakako treba voditi računa i o kognitivnim osobinama ličnosti: razvijenost fantazije, misaonost, otvorenost duha, mogućnost modifikacije ponašanja, sposobnost ujedinjenja misli, osjećaja i predodžaba i percepcije. A svakako treba voditi računa i o crtama temperamenta i karaktera, kao što su: samostalnost, kritičnost, emocionalna stabilnost (ojačani ego, samoregulacija), samopouzdanje, stupanj anksioznosti, stupanj općenite tolerancije i prag frustracije.
Konačni cilj svih tretmana je napredovanje i boljitak funkcioniranja na kognitivnom, emocionalnom, socijalnom, komunikacijskom, motoričkom i općem planu rasta i razvoja, odnosno promicanje kvalitetnijeg života pojedinaca kao i njihovih obitelji te kompeziranje uspavanih ili nerazvijenih funkcija s ciljem postizanja što veće uspješnosti na određenim područjima, stjecanjem znanja, sposobnosti i samostalnosti.