Glazbena psihodrama je kombinacija glazbene improvizacije, imaginacije i ostalih tehnika glazbene terapije s tradicionalnom psihodramom, a smisao joj je stvoriti širi pristup koji bi ujedinjavanjem svih ovih metoda pomogao ostvarenju većega broja ciljeva koji neće imati prepreke na koje bi svaka metoda naišla zasebno. Glazbene improvizacije korištene u glazbenoj psihodrami intenzivno su osobno iskustvo, kao i igranje uloga. Ovaj zajednički element osobne ekspresije i improvizacije u glazbenoj terapiji i psihodrami dozvoljava čudesno nadopunjavanje i ujedinjenje u kojem klijent svoju unutrašnju glazbu uistinu može prikazati kao proizvod određenoga stanja emocija.
Nekad su ovi procesi isključivo vezani uz prikazivanje svojega stanja emocija, a nekad služe da bi kao i u terapiji glumom osoba mogla kreirati neke druge scenarije koje prate ishodi koji više štite osobu koja je u svojim iskustvima propatila ili joj daju snažan dojam pozitivnih emocija u događajima koji to prethodno nisu donijeli. U ovim terapijskim seansama osoba se izražava glazbom, zvukom, vlastitim ili pomoću instrumenata, a može sve popratiti i govorom. Posao je terapeuta da promatra koji glazbeni način odabire osoba za sebe, kakav zvuk, kakav instrument i procjenjuje je li to nešto što ostavlja dojam glasnoga, snažnoga, dominantnoga, hrabroga, impulzivnoga, raštrkanoga, tihoga, nemelodijskoga, melodijskoga, bogatoga, punoga, ispraznoga, propuhanoga, prestrašenoga, beznačajnoga, ritmičkoga i sl. Prema tome ocjenjuje karakter osobe, posebice za sadašnja stanja ili za nametnuti scenarij koji se treba odigrati. Jednako tako promatra i izbor koji osoba radi za druge uloge iz istoga događaja ili nekih sadašnjih trenutaka suživota, radne sredine, škole i dr. Koje zvukove, načine i instrumente bira da okarakterizira te ljude. Zadatak je terapeuta prepoznati karakteristike odnosa između klijenta i njegove okoline i zaigrati onoliko scenarija koliko je potrebno. Osoba koja je u terapiji može igrati sebe, ali svakako može igrati i druge uloge, što je često vrlo pozitivno jer ima priliku dati nov ishod prethodnim događajima. Nov ishod može dati i terapeut igrajući neku ulogu, ali onda zato da primjerice klijentova „napadača“ pretvori u onoga kojem je zbog toga žao i da moli za oprost te time dolazi do pomirenja, kako unutar odnosa tako i u samoj osobi na planu emocija.
Ovakve seanse se rjeđe događaju s odraslima jer je za ove postupke potrebno puno spontanosti da se osoba oslobodi i prepusti imaginaciji uz terapeuta. Naše društvo je, kako dolaze nove generacije, zaista sve manje sklono ponašati se spontano. Uglavnom ponašanja tijekom djetinjstva učimo i onda se nastojimo toga pridržavati ostatak života uz rijetke iznimke. Češće se ove terapijske postupke može primijeniti na djeci koja su pretrpjela određene strahove ili traume ili su se jednostavno počela povlačiti u odnosu na svoju okolinu. Tada je već pri izboru instrumenta ili drugoga glazbenog načina na koji dijete karakterizira sebe i likove iz svojega obiteljskog ili školskog okruženja jasnije shvatiti moguće događaje koji su se dogodili, a dijete ih nije prethodno bilo spremno podijeliti ili je o njima moralo šutjeti.
Glazba u ovom slučaju pruža jednostavnije otvaranje služeći kao komunikacijski kanal i klijentu daje priliku da se izrazi lakše nego bi to mogao riječima. Ili mu daje priliku da se izrazi medijem jer se ne može koristiti riječima zbog govornih poteškoća ili nerazvijenoga govora. Osim toga, glazba kao element, ujedno uz glumu zasebno promatrani fenomen, obogaćuje postupak i estetskom dimenzijom. Stoga, uz ozbiljnost terapijskoga postupka, cjelokupno događanje u seansi ima u sebi i mali glazbeno-scenski spektakl koji se može promatrati i kao neovisna interesantna cjelina.
Konačni cilj svih tretmana je napredovanje i boljitak funkcioniranja na kognitivnom, emocionalnom, socijalnom, komunikacijskom, motoričkom i općem planu rasta i razvoja, odnosno promicanje kvalitetnijeg života pojedinaca kao i njihovih obitelji te kompeziranje uspavanih ili nerazvijenih funkcija s ciljem postizanja što veće uspješnosti na određenim područjima, stjecanjem znanja, sposobnosti i samostalnosti.