Plesna terapija i terapija pokretom isto su dio terapije kreativnošću. Pokret ne može egzistirati bez popratne pojave zvuka te je povezanost glazbene terapije i elemenata iz ovih disciplina vrlo velika. Terapije pokretom i plesom na neverbalan način maksimalno spontanom uporabom našeg tijela oslobađaju ogromne količine energije koje u našem središnjem živčanom sustavu stvaraju jedinstvene asocijacije odgovorne za mnoga razvojna područja te potiču osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva. Plesna terapija sadrži malo veći udio estetskih karakteristika u odnosu na terapiju pokretom u kojoj su karakteristike pokreta ciljano više vezane uz ostvarivanje funkcija za opću dobrobit tijela. I jedan i drugi terapijski pristup imaju zadatak uključiti zadovoljstvo klijenta.
Plesna terapija nije isključivo ples. Tako mnogi zamišljaju, no griješe. Kao i kod drugih terapijskih pristupa koji počivaju na dimenzijama umjetničkih pravaca, postupak nikad nije do kraja određen, baš kao ni konačna zamisao kako će ples izgledati. Ples u plesnoj terapiji, odnosno pokret, dolazi kao spontana reakcija tijela, potaknuta emocijom, glazbom ili nečim trećim što osobu motivira.
Ples u terapiji dolazi kao vlastita intencija klijenta da upotrijebi tijelo pokretom kako bi nešto iskazao, pokazao, progovorio ili osvijestio. A ukoliko osoba ima skromne resurse kojima se oslobađa u ples i pokret, tada ples može biti izazvan glazbom i primjerom plesa koji drugoga subjekta ili druga osoba može svojim tijelom direktnim fizičkim kontaktom pokušati pokrenuti tijelo klijenta. Tu je osobu stoga moguće samo potaknuti, a ekspresija pokreta koji se u konačnici mogu razviti bit će dio terapijskoga postupka, prilika da određenom tehnikom nadogradimo osnovne potencijale. Kao i kod glazbe, presudnu funkciju nema činjenica da netko zna ili ne zna plesati. Ples u društvenom pogledu sadrži parametre koje onime što znamo o elementima plesa mjerimo kao odgovarajuće. No, ovdje je naglasak na ekspresiji tijela koja je za nekoga, u analizi osobnog doživljaja, postigla estetsku dimenziju i veliko oslobađanje koje u valovima promjena pomoću pokreta mora biti i veće.
Konačni cilj svih tretmana je napredovanje i boljitak funkcioniranja na kognitivnom, emocionalnom, socijalnom, komunikacijskom, motoričkom i općem planu rasta i razvoja, odnosno promicanje kvalitetnijeg života pojedinaca kao i njihovih obitelji te kompeziranje uspavanih ili nerazvijenih funkcija s ciljem postizanja što veće uspješnosti na određenim područjima, stjecanjem znanja, sposobnosti i samostalnosti.